Total Pageviews

Wednesday, August 17, 2011

Izgubljeni


od Zlata Zunic, 4. kolovoz 2011 u 13:18




sve lijepe riječi su tek izgovor

za veličanstven čin i osjećanja

izgubljena u košmaru stvarnosti:

za ljubav bezvremenu koje nema

u bližnjih sjenovitu odrazu

za nenapisana grandiozna djela

čija slava nas pronosi uobraziljom

bogobojaznost kitnjastu živeći

oltaru tuđu žrtvu prinoseći

radujući se nedočekanoj slobodi

hrabreći nedosanjanim snovima

svoje zavečerje strijepnjom krpeći

oštricom riječi isječenim oblakom

željni neba ispod kiše od suza

topline kakvu sunce ne daje

osmjeha tek novorođenog

u skutu majke, uz krik sigurnosti:

ona se ne uči, stvarna je

sa otiskom i aurom svetaštva

i likom anđeoskim, svevremenim

daleko od promišljenih puteva

kud kola nose starce i mrtve

živuće načinjene od voska i maski

vojnike vremena na štitovima

dok cezari bez lika s obzora

prebrojavaju umiruće

ordene častohleplja dijeleći

ili tek misao eteričnu

skrivenu pokrovom savjesti 

kao negaciju svijesti

o zamišljenoj čistoti

daleko

u iskonu praroditeljskom,

izgnani u konačnosti

kainski dijeleći grijehe

unaprijed besmisleno izgubljeni





No comments:

Post a Comment