Total Pageviews

Friday, February 8, 2013

Izgubljeni

od Zlata Zunic, 4. kolovoz 2011 u 13:18
Rijetko pišem poeziju, ali je jutros jedna pjesma nenadano izmiljela ispod bezbroja taloga... I, ne želim je brusiti, jer je sve u njoj sirovo kao život koga smo prihvatili, služeći nekim bizarnim ciljevima.





Sve lijepe riječi su tek izgovor
za veličanstven čin i osjećanja
izgubljena u košmaru stvarnosti:
za ljubav bezvremenu koje nema
u bližnjih sjenovitu odrazu
za neostvarena grandiozna djela
čija slava nas pronosi uobraziljom
bogobojaznost kitnjastu živeći
oltaru tuđu žrtvu prinoseći
slobodi nedočekanoj se radujući
nedosanjanim snovima se hrabreći
svoje zavečerje strijepnjom krpeći
oblakom isječenim oštricom riječi
željni neba ispod kiše od suza
topline kakvu sunce ne daje
osmjeha tek novorođenog
u skutu majke, uz krik sigurnosti:
ona se ne uči, stvarna je
sa otiskom i aurom svetaštva
i likom anđeoskim, svevremenim
daleko od promišljenih puteva
kud kola nose heroje i mrtve
živih priviđenje, biljezima prekrivene:
vojnike vremena na štitovima
dok cezari bez lika, s obzora,
prebrojavaju slavodobitno
umirućih pobjede
gordeći se ordenjem  častohleplja;
ili tek misao nespokojnu
skrivaju iluzijom koplja nepolomljena
prividom krijuć` strah od novog izgona
iskričavom rječju o herojskoj čistoti
daleko
u iskonu praroditeljskom:
zatočeni u konačnosti
kainski dijeleći grijehe
unaprijed besmisleno izgubljeni
Moj večeršnji izbor :)