Tuesday, April 7, 2015
KAJAN KAJAN: PISMA IZ DRUGOG VREMENA
KAJAN KAJAN: PISMA IZ DRUGOG VREMENA: Historija iz zasjede Piše: Ibrahim Kajan Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je n...
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
Na kamenu koji se kotrlja, ne kupi se mahovina.
ReplyDeleteErazmo Roterdamski
Iz priloženog je evidentno zašto majstori velikih igara pozivanje na prošlost definiraju duhovnim i duševnim zakrivljenjem ljudi koji su nam do jučer služili kao uzori i primjeri, argumenti za tvrdnje o permanentom procesu kozmetičkih intervencija na istorijskim faktima, sve i da je riječ o novijem vremenu!! Drugim riječima, ni naše sjećanje ne smije se potvrditi, jer će biti ubrzo pobijeno najnižim metodama marginaliziranja. Eklatatan primjer za to jeste Krleža koji danas nema status na prostoru exyu, kao nekada zbog simpatija prema marksizmu i ideji jugolsovenstva. "Krležino bavljenje poviješću i pisanje o njoj nije podređeno nekoj određenoj funkciji, ponajmanje u dnevnopolitičkom smislu – bio je to više bio strastveni interes. Ideje koje je pritom Krleža promovirao utemeljene su na njegovu cjelokupnom društvenom i političkom svjetonazoru i angažmanu...Za Krležu »historija je … više nesvodljivi slijed negoli razložna suvislost, rijetko kad posve smislena čak i kada je potpuno pojmljiva, a suviše često obilježena ›protuslovnim i nerazumnim ljudskim naporima‹«. Kada opisuje povijesne situacije, Krleža često upotrebljava riječi poput »metež«, »gungula« i druge.5 Tvrdi da su sve historiografske škole i vrste »još uvijek samo svjedočanstvo kako čovjek nije našao sebe i kako su mu najplemenitija nadahnuća, na žalost, još uvijek samo maštanje o neostvarenim iluzijama… snaći se u historijskom krvavom metežu, otkriti pravilnu ocjenu, duh i smisao bezbrojnog niza tragičnih i slijepih vremena, objasniti glavne crte neke dramatske situacije ili nekog naročito uzbudljivog perioda, bila bi zapravo glavna tema istinske historije, ali ovom zadatku, po daru i uobrazilji, doraslo je tek nekoliko imena, dostojnih da im se prizna da su bili doista historici svoga vremena«.6Historija je »pratilica ljudskih slabosti, već po zakonu podmitljivosti spremna je da laže kad god joj se ukaže prilika: a prilike nisu rijetke«, a na retoričko pitanje »da li je onamagistra vitae?« odgovara: »tko bi to znao? Bludnica u svakom slučaju više nego učiteljica«.7 Na drugom joj mjestu ne odriče epitet »prave učiteljice«, ali odmah niže »dokaze da od povijesti mi Hrvati za život ništa naučili nismo«.8/Ivo Goldstajn