[14.7.2012 15:36:32] ZlZ:
 |
| Munch-Separation |
Osunčani, blistavi putovi do bajkovitih predijela
Otvarali su širok prospekt iz ništa u svijet snova.
Izabrah tebe da gnijezdiš se u mojim djetinjim mislima,
da nosimo sve sablje svijeta, štiteć´pravo na ljubav,
Božansku tajnu svemira i čudo stvaranja.
Odavno su posljednji pupoljci ocvali samo za tebe,
Na krošnjama skršenim olujama s vrhova planine.
Život utihnuo prazninama, lutajući napuštenim dverima.
Ledeni dah samoće i sasušen bokor uspomena,
počivaju na nijemom kamenu obrasla krajputaša.
Bio si iluzije uporište za pticu bez krila,
Gruba riječ što uvredom tka nevjericu očaja.
Iz srca su ti plamtjele Gorgone, uz smijeh Nekrosa.
Vjetar je zauvijek prestao nositi pjesmu davno usahlih primula
I njihov posljednji miris u studenoj noći zadnjih mrazeva.
A, tebi sam došla samo zato što sam te voljela
prije nego su iskonom gnjeva urušena sazviježđa.
U mirisu umirućih cvjetova, sa jekom gromova,
Zatvorili smo sve staze povratka krhotinama obećanja.
Ispred nas nije bilo više ničeg, do pakla sjećanja.
No comments:
Post a Comment