Ljubav-Drugo ime za grijeh

 Dragi moji i drage moje. Nedostajali ste mi ovih dana. O, dakako, neki malo više, i za njih velika cokača od jednog posvećenog i brižnog srca!

Darovita pjesnikinja iz Beograda, Snežana Maluckov, jučer me je prijatno iznenadila, zajedno sa odavno znanim prijateljima iz zajedničkih dana mladosti, čiji tragovi postupno u nama nestaju, ali ostaje duh nezaborava vremena prošloga. Za Beogradski internet radio BIR, Sneža je sanimila jednu od mojih rijetkih pjesama, "Ljubav-drugo ime za grijeh", učinivši je, svojom izvrsnom interpretacijom, vrijednom pažnje ljubitelja lijepe pisane riječi. Pa, poslušajmo kako to Zlatusta umije moćno u biser pretočiti, uz izvrstan izbor muzičke podloge...

Ljubav-Drugo ime za grijeh

I

 Ne, prijatelju, nije ovo dijete griješno,

Već kainski kod u našim dušama;

Prijetvornost i nezasitost vrlog čovjeka

Kome nije sveto ni vlastito rođeno,

Pod srcem toplinom brižno nošeno,

Beskrajnom predanošću plemenjeno.

I, lomi kamen da kazni grijehom začeto.

Da li je ljubav drugo ime zločina?

Il˙ licemjerje što sudi vlastite poraze,

U strahu da poslanje životom plaća,

Slijedeći iz raja izgnane, smiono odlučne

U zabranjenu voćku zube zariti,

Prologom misterije orfičkog iskušenika

Bijes neba i zemlje na sebe navući,

Vulkane silne i otrovne uzavreti

da se sruče svom žestinom Univerzuma

Na nemoć odvažnih što ljube nevoljeni.

II

Duhovnu pustinju maskira Pirova slava

Lebdeći nevidljivim sjemenom taštine

Ponad nježnog izboja sreće što je ugrožava.

Ne znate? Pa, mi smo iz suprotnih dimenzija!

A, vi, u svojoj zaslijepljenosti, znameniti,

ne vidite nebeske mreže za vaša utjelovljenja,

na čijim su bedemima izrasli, poput bršljana,

zavist i požuda, religija gospodara i robova.

I blatili ste, i mrzili, bezbožno o zidove udarali ,

Pred streljački stroj nadmeno gurali,

Čekali Smrt da nemire savjesti pokupi

I, uz fanfare trijumfa, na lomači ih spali ...

A, Fenix se iz vaše sopstvene kaljuže dizao

Stvoren da bude nebeska zamka il`, možda, štit

U najtežoj kušnji ljudskog trajanja:savjesti

Koja je i ljubav prestala njenim imenom zvati .

Nepokorena pjesma

by Zlata Zunic on Friday, October 29, 2010 at 12:29am

Za utjehu i blagost prihvatanja,

Reći tek: Hvala! premalo je.

Ispraznošću zavitlat: „Volim te!“

Iza kulisa čednosti i istine,

Prašnjavim zvukom stare činele,

Grubošću greze prošlosti zaturene,

Ledeno je,

Metalno

Škrgutanje.

Privit strpljivom ramenu umorno čelo,

Skrivajuć sebe sjećanjem zarobljenu,

Trpkom patnjom zaodjevenu,

Vječno besanim „zašto“prekrivenu

Na stazama iz davnina zalutala,

Slomljenih krila u zvijezde urasla,

Opskurno je

Licemjerno

Nepotrebno.

Trgnu me iz sna jastreb kliktavo

kroz tek olistalo, bremenito nebo,

kružeći pobjedonosno i moćno.

Oholost me grabljivice zebnjom stegnu,

Dah zaledi reskom javom zatečenu,

Konrapunktom fuge znane uzdrhtalu,

Iskonom

Zloslutnim

Pripremljenu.

Otrovom oslikan lik neznanke se prikrade

Da ponovo kandžama zgrabi dio snova i jave.

Zaustavih je oprezom novog budjenja zaštićena,

Utvaru znanu,upletenu mrežom besrama,

Ogorjelu bezbožnošću, iz grijeha izmiljelu,

Dok demonskim pirom slavi staru pobjedu,

Pohlepom

Rastočenu,

Grotesknu.

Zločin je davno učinjen, odjekuje mislima pobuna.

Ne želim ga zauzlanog međ` svojim djelima.

Sagradila sam im svetost blaženstva dragocjena,

U tajanstvenoj sigurnosti baštinjenoga:

Ljubavi nesebičnoj što sluti sreću novih početaka,

Dok čvrsto držim čaroliju nedosanjanih svitanja,

Smjernih

Iskrenih

Nepokorenih.

Bosanska hronika Vlastimira Mijovića: Proćerdani narodni imetak

Bosanska hronika Vlastimira Mijovića: Proćerdani narodni imetak: U ime svakog federalnog stanovnika vlast je, samo kroz proces (ne)privatizacije, spiskala po dvije hiljade maraka S a vlastitom imo...

Zmijski klaun (Snake clown)

Što ti se to nečujno prikrada,

Dragi Asklepije?!

Ovo nisu gladni i iscrpljeni lavovi

U pijesku arena novih koloseuma.

To, učitelju, griješna zmija dvonožna,

Donesena iz dalekih pustara,

na pramcu robovskih galija,

Otvara crna usta pohote,

smrtonosna i otrovna.

Sklupčana u kavezu nesna,

Tjeskobna i zebnjom zgrožena,

Zbog ledenih strijela u očima

ispraznih i taštih  smrtnika.

Svijetom zavodljivim i razornim

u njegovoj nadmoći,

I sužnja čežnjivim beznađem

u povratak ognjištu sigurnosti,

gdje iskra zapretena ostade!

Iskupljenju silnika jedina si nada ,

Mudri Asklepije!

Ti, što Božanskog uzdarja

Čudesnog napitka magije

Iz desne strane Gorgone,

Uskrsnuća si otjelovljenje!

I, ako se ne urušiš netragom

pod najmoćnijim otrovom,

Alhemijom bola stvorenog

iz hiljada poraza,

Zgusnutog neznanom mjerom

straha i uvreda,

Prolomiće nebo, odjeknuti ehom

riječ okrutna,

A, palčevi publike, željnje ushita,

okrenuti nadolje,

Zahtijevaće smrt jeftinog zmijskog klauna,

Znak poraza i pokore!

osvemu-pomalo/2012/10/socijalna-kastracija-kao-naslijeđeni etički standard

Početak cijele priče seže u daleke 70.te godine 20.og stoljeća i neočekivanih obračuna sa nosiocima prosperiteta i revolucioniranja tradicionalne feudalne matrice kolonijalnog mentaliteta. Tekst koji objavljujem, zasigurno nije i ne može biti cjelovit presjek događanja i svekolikih stradanja dijela obitelji, koji je prolazio i prolazi kalvarijski put od trijumfa antifašizma, strijeljnja najstarijeg brata (Mešina remek djela su ispisana o tom neobjašnjivom bezumlju, a u kontekstu odnosa pojedinca i vlasti), do potpunog kolapsa svih moralnih vrijednosti i ponavljanja istorije, ne samo pojedinačne i obiteljske, već i kolektivne.

 

Pozivam za svjedoka...

http://www.youtube.com/watch?v=jnXywWGJJ7s

Bez izostavljene crtice i zareza

 http://www.diogenpro.com/mjesec-estetske-hirurgije-uskrsnuce_vaskrsnuce.html

.

osvemupomalo-ZlZ: Ljubav-Drugo ime za grijeh

http://osvemu-pomalo.blogspot.com/2012/10/socijalna-kastracija-kao-naslijeeni.html
Pozivam za svjedoka... 

Ljubav-Drugo ime za grijeh

I

 Ne, prijatelju, nije ovo dijete griješno,

Već kainski kod u našim dušama;

Prijetvornost i nezasitost vrlog čovjeka

Kome nije sveto ni vlastito rođeno,

Pod srcem toplinom brižno nošeno,

Beskrajnom predanošću plemenjeno.

I, lomi kamen da kazni grijehom začeto.

Da li je ljubav drugo ime zločina?

Il˙ licemjerje što sudi vlastite poraze,

U strahu da poslanje životom plaća,

Slijedeći iz raja izgnane, smiono odlučne

U zabranjenu voćku zube zariti,

Prologom misterije orfičkog iskušenika

Bijes neba i zemlje na sebe navući,

Vulkane silne i otrovne uzavreti

da se sruče svom žestinom Univerzuma

Na nemoć odvažnih što ljube nevoljeni.

II

Duhovnu pustinju maskira Pirova slava

Lebdeći nevidljivim sjemenom taštine

Ponad nježnog izboja sreće što je ugrožava.

Ne znate? Pa, mi smo iz suprotnih dimenzija!

A, vi, u svojoj zaslijepljenosti, znameniti,

ne vidite nebeske mreže za vaša utjelovljenja,

na čijim su bedemima izrasli, poput bršljana,

zavist i požuda, religija gospodara i robova.

I blatili ste, i mrzili, bezbožno o zidove udarali ,

Pred streljački stroj nadmeno gurali,

Čekali Smrt da nemire savjesti pokupi

I, uz fanfare trijumfa, na lomači ih spali ...

A, Fenix se iz vaše sopstvene kaljuže dizao

Stvoren da bude nebeska zamka il`, možda, štit

U najtežoj kušnji ljudskog trajanja:savjesti

Koja je i ljubav prestala njenim imenom zvati .